Kako živjeti u skladu sa sobom?

Svi ponekad nosimo “maske”. Masku u ovom smislu možemo razumjeti kao lice koje pokazujemo svijetu. Imamo različite maske za različite prilike: masku za posao, masku za društvene situacije, masku u kontaktu s osobama suprotnog spola, masku pristojnosti, sigurnosti u sebe, pa čak i masku ljutnje, nespretnosti, mudrosti, ljepote ili dobrote.

Čemu služe maske?

Maske su svojevrsni oblik zaštite koju nosimo već dugo vremena. Štite nas od odbacivanja, neslaganja, ismijavanja, napuštanja — svih onih neugodnih osjećaja koje nitko od nas ne želi doživjeti. Istovremeno, stvaraju iluziju da će nam osigurati prihvaćanje, odobravanje, priznanje, pa čak i ljubav.

Povremeno nošenje maski je prirodno i svi to radimo ponekad. Nije uvijek prikladno pokazati svoje istinske osjećaje ili misli — primjerice, na poslovnom sastanku nije prihvatljivo pokazivati tugu zbog prekida veze. Ipak, nadređeni će očekivati od nas da potisnemo svoje osjećaje i funkcioniramo.

Primjeri maski su rečenice poput:

  • Nikad se ne ljutim.
  • Nikad ne plačem.
  • Uvijek sam smirena i organizirana.
  • Nikad ne griješim.
  • Uvijek imam pravo.
  • Uvijek držim stvari pod kontrolom.

Riječi poput “nikad” i “uvijek” često su ključne riječi naših osobnih maski.

Što znači biti autentičan?

Biti autentičan znači biti ono što jesi — bez maski, fasada, igara, manipulacija i laži. Biti ta osoba koja si u dubini sebe, ona koja postoji kada si sam i kada nitko ne gleda. Biti autentičan znači govoriti o svojim osjećajima. 

Znam, može biti riskantno. Može izazvati različite strahove, uključujući i strah da ćemo ostati bez ikoga ako skinemo maske.

Ali, jedno je sigurno — koliko god maski nosili i koliko god bile savršene, nikada neće svi voljeti baš nas. Stoga je možda bolje da nas voli nekoliko ljudi, ali iskreno. Osim toga, nošenje maski troši ogromnu količinu energije koju bismo mogli iskoristiti za uživanje i radost bivanja sobom, a umjesto toga trošimo je na pretvaranje da smo netko tko nismo.

Budi svoj!

Dopusti si dah — on je prvi korak prema sebi. Kada potiskujemo dah, zatvaramo pristup svojim osjećajima. Dopusti sebi da osjetiš svoje emocije, potrebe, želje, snove i maštarije. Slušaj unutarnji glas koji možda šapće, možda viče iznutra. Možda je to glas djeteta koje vapi: “Primijeti me napokon.” Možda je to glas žene koja kaže: “I ja imam svoje potrebe.” Ili glas muškarca koji kaže: “Priznaj me.”
Svi ti glasovi govore isto: “Voli me takvu/og tko stvarno jesam!”

Naši osjećaji su naši vodiči. Mogu biti grubi, bolni, preplavljujući ili čak oni koje ne želimo priznati, ali su uvijek vrijedni pažnje. Kad si dopustimo osjećati, dopuštamo i svojoj istini da dopre do nas.

Tko sam ja?

Osjećajući sebe, svoje emocije i svoje tijelo, znamo tko smo. Kako je to lijepo opisao dr. Alexander Lowen:

Osjećaj identiteta proizlazi iz osjećaja kontakta s vlastitim tijelom. Da bismo znali tko smo, moramo biti svjesni svojih osjećaja. Trebamo znati kako nam se mijenja izraz lica, koju zauzimamo pozu i kako se krećemo. Bez svjesnosti tijela osoba se razdjeljuje na bez utjelovljenog duha i razočarano tijelo.
– dr. Alexander Lowen, Izdaja tijela

 

Kada osjećamo sebe, možemo kročiti putem života u skladu sa sobom. Ne lutamo više slijepim ulicama, ne gubimo se u sjenkama, ne tražimo kruh sa stola onih čiju potvrdu želimo. Imamo sebe, svoje tijelo, svoje osjećaje, svoje stavove i vrijednosti — svoje “da” i svoje “ne”. Hodamo hrabro, odlučno, čvrsto na zemlji, čak i ako još ne znamo kamo nas točno vodi put.

A možda i nije cilj ono najvažnije? Možda je samo putovanja ono što je najvrjednije. Što ti misliš?