Kada tijelo kaže dosta

 

Što su psihosomatski poremećaji? Kako nastaju? Kakvu pomoć potražiti? U tom tekstu naći ćete odgovore na ta pitanja.

U psihoterapijskoj ordinaciji susrećem se s različitim manifestacijama ljudske patnje. Svaki moj klijent ima drugačiju životnu priču. Svaka je dirljiva i bolna na svoj jedinstven način. Ipak, neki dijelovi tih različitih priča su zajednički – psihička bol i patnja uzrokovana osjećajem odbačenosti, neprihvaćanja, nerazumijevanja, osjećajem da nisu bili važni, voljeni, prihvaćeni takvim kakvi jesu,…

Često čujem od mojih klijenata: “Sve me boli”, “Osjećam napetost”, “Imam pritisak u _(npr. prsnom košu, želucu)”, “Imam ukočeno tijelo”, “Ne osjećam ništa”, “Ne znam što osjećam” ili je odgovor “Ne znam” na pitanje “Što osjećate?”.

O čemu govore moji klijenti? Govore o svojim emocijama u tijelu kroz jezik simptoma iz tijela.

Tjelesni simptomi i emocije

 

Ti tjelesni simptomi govore o potisnutim emocijama u tijelu .

Naše tijelo i psiha su neraskidivo povezani. Sve što se događa u našem tijelu ima utjecaj na našu psihu. Psihička stanja koja doživljavamo imaju utjecaj na naše tijelo, kao što i sve ono što se dešava s našim fizičkim tijelom ima utjecaj na našu psihu. Kad osjećamo da nam se depresija uvlači pod kožu, kako se osjećamo u tijelu? Osjećamo li se prštavi energijom ili pomalo tromi i teški? Kakva nam je temperatura tijela, više hladna ili topla? Kakvo nam je disanje? Kako se krećemo?

Kad se osjećamo potišteno, depresivno, u skladu s tim kako naše raspoloženje pada, opadaju i sve naše životne funkcije – manje ćemo biti zainteresirani aktivnostima koje nas inače vesele, manje otvoreni na druženje, osjećat ćemo veći umor, naše disanje biti će usporenije i pliće, temperatura kože hladnija,…

Osjećat ćemo kako depresija također utječe na naše tijelo.

S druge strane, ako smo bolesni, također će to utjecati na naše raspoloženje i stav prema životu. Nemoguće je odvojiti tijelo od psihe jer ljudska psiha je u tijelu.

 

Što su psihosomatski poremećaji?

 

Psihosomatski poremećaji su tegobe koje osjećamo u tijelu koje nemaju medicinskih ili organskih uzroka. Rezultati liječničkih pretraga koje smo obavili su uredni i liječnik ne može jednoznačno utvrditi da su organske promjene uzrok simptoma.

Psihosomatski poremećaji mogu zahvatiti bilo koji sustav u našem tijelu: probavni, mokraćni, kardiovaskularni, motorički, živčani kao i sva naša osjetila. Simptomi mogu varirati ovisno o zahvaćenom sustavu, npr. bolovi u trbuhu, nadutost i mučnina, stezanje u prsima, glavobolja (uključujući migrenu), promjene na koži, učestalo mokrenje, napetost mišića, bolovi u ekstremitetima, stezanje u grlu i drugo.

Sindrom iritabilnog crijeva, diskopatija, glavobolje, atopijski dermatitis, hipertireoza, reumatoidni artritis samo su neke od medicinskih dijagnoza čiji uzrok leži u psihičkim faktorima.

Na nastanak psihosomatskih poremećaja utječu sljedeći čimbenici:

  • naši geni, urođeni čimbenici temperamenta, naša priča iz djetinjstva. Na ovaj dio nemamo utjecaja.
  • opće stanja organizma (npr. postojeće bolesti, iscrpljenost organizma zbog bolesti ili dugotrajnog stresa). Naš utjecaj je ograničen ovisno o tome što i kako.
  • trenutna životna situaciju i trenutna razina intenziteta stresa. To je područje na koje imamo utjecaj.
  • poteškoće u prepoznavanju, imenovanju i izražavanju osjećaja. To je područje na koje imamo utjecaj ovdje i sada.

Svi ti faktori djeluju zajedno. Genske i temperamentne predispozicije za određeni poremećaj ne znače nužno da ćemo dani poremećaj imati. Utjecaj na to ima sredina u kojoj živimo. To je općenito pravilo koje se odnosi na svaku bolest.

Izvor naših tegoba može biti naša psiha i neriješeni emocionalni konflikti iz djetinjstva

 

Naša iskustva iz djetinjstva oblikovala su našu osobnosti – način našeg emotivnog reagiranja, razmišljanja i ponašanja.

Možda se u Vašoj obitelji nije razgovaralo o osjećajima? Možda nikada niste naučiti kako raspoznavati, nazivati i izražavati svoje osjećaje?

Možda su se Vaši roditelji također koristili jezikom simptomu iz tijela umjesto izražavali svoje osjećaje? Možda u Vašem roditeljskom domu nije bilo mjesta na izražavanje nekih emocija?

Možda ste u djetinjstvu doživjeli relacijske traume: psihičko, fizičko ili seksualno zlostavljanje, emocionalno zanemarivanje, emocionalno iskorištavanje?

Sve to imalo je utjecaj na Vaše psihofizičko funkcioniranje danas. Emocionalna iskustva iz djetinjstva ostavila su traga u Vašem umu i tijelu. Strah, bijes, očaj i tuga koje tada niste mogli izraziti, nisu nestali. Emocije su ostale potisnute u tijelo i nadalje se u tijelu nalaze – u obliku bolova, kronične napetosti mišića, općenite ukočenosti u tijelu, smanjenoj pokretljivosti, ekspresiji i drugih simptoma. Na taj način na fizičkoj razini tijela pokušavamo ih držati pod kontrolom nadalje potisnute.

Na psihičkoj razini mogu se javljati kao osjećaj unutarnje praznine, život u začaranom krugu stres – iscrpljivanje – zamrzavanje – stres, izljevi nekontroliranog bijesa, tjeskoba, anksioznost, depresija, seksualne disfunkcije i drugo. S tim bolnim iskustvima pokušavamo se nositi na različite načine kao npr. bijegom u ovisnosti od posla, veza, seksa, kupovine, hrane, pa do psihoaktivnih sredstava.

Djetinjstva se ne da više promijeniti, što je bilo bilo je. Međutim, možemo djelovati na područja u kojim imamo utjecaj, a to će utjecati na druga područja. Nećemo promijeniti naše gene, priču djetinjstva ili svoj temperament, ali možemo promijeniti naše funkcioniranje i kvalitetu života u sadašnjosti. To je ono do čega nam je stalo, zar ne?

Što možete promijeniti? Možete naučiti prepoznati, imenovati i izražavati svoje osjećaje na adekvatan način i naučiti nove strategije kako se na konstruktivan način nositi s izazovima života.