Pregled sadržaja

Kako iskustva iz djetinjstva oblikuju tijelo, osjećaje i obrasce ponašanja u odrasloj dobi 

Ako ste me pronašli ovdje sigurno ste osoba koju interesira osobni razvoj i sigurno već znate da su Vaše osjećaje i ponašanje oblikovala iskustva iz djetinjstva. Možda ste se već sreli s Bioenergetskom analizom i čuli ste kako su ta iskustva utjecala i na Vaše tijelo.  

Možda iza sebe imate psihoterapijsko iskustvo kroz koje ste stekli dragocjene uvide. Usprkos tome, tijelo kao da živi svoj odvojen život…. Osjećate stalnu napetost u tijelu, teško Vam je prepustiti se užitku i zadovoljstvu i spontanosti, ne možete pustiti kontrolu, čak i kad biste htjeli. Osjećate da niste u kontaktu s emocijama, a u trbuhu i grudima je onaj stari, dobro znani Vam čvor. “Omča” oko grla ne dozvoljava Vam zaplakati ili reći “ne”. Pomislite često, “Razumijem sve, a moje tijelo i dalje nosi onu istu bol”.

Taj raskorak između toga što je već posloženo u glavi, a onoga što Vam tijelo  pokušava reći – nije znak da ste nešto napravili krivo i da sve što ste učinili za sebe do sad je “bačeno u vodu”. To je znak da dio Vaše priče koju nosite u sebi, nije u potpunosti bio ispričan samo riječima. 

Svjetski poznat stručnjak za traumu dr. Bessel Van der Kolk je rekao da tijelo pamti ono što je um pokušao zaboraviti.

Puno ranije nego što smo imali riječi i no što naša sjećanja mogu doprijeti, pamtilo je naše tijelo. 

Kroz dodir, zvuk, miris, slike, bol, ugodu ili neugodu tijelo je registriralo i reagiralo.

Od prvih dana još u utrobi majke, rođenja, u kolijevci pa nadalje….toplinu, mekoću i miris majčinog tijela, čvrstinu dlanova s kojima Vas je držala, pogled s kojim Vas je gledala, slatkoću mlijeka, boju šapata njezina glasa…

Ali i ukočenost tijela kad ste kao novorođenče u kolijevci pokušavali zaustaviti jecaje jer nitko nije dolazio, u stisak u trbuhu, susprezanje daha kad ste kao dojenče pokušavali obuzdati preplavljenost jer mame nije bilo da Vas umiri.

Krutost u stopalima malog djeteta čije noge još nisu bila spremne na prve korake ili u stiskanju mišića dna zdjelice kad ste se trudili zadovoljiti roditelje savladavajući toaletni trening – prije nego što je Vaš analni sfinkter bio dovoljno razvijen za to.

Ako u domu u kojem ste odrastali nije bilo sigurnosti, pohranili ste strah duboko u sebi. Ako ljutnja nije bila poželjna “jer se dobre djevojčice ne ljute”, potisnuli ste je: opasno je moglo biti, biti ljutom. Možda za tugu nije bilo prostora, pa ste grcali svoje suze iznutra. I tako redom.

Ne Vi ustvari, već oni. Jer to nikada nije bila Vaša krivnja. Vi ste samo pokušavali preživjeti. Odricali ste se jednog po jednog dijela sebe ne biste li zadržali ljubav.

Iskustva koje smo proživjeli u djetinjstvu – podrška koju smo dobili ili nismo, trenuci kad smo se osjećali preplavljeno i napušteno, situacije koje su nas posramile i povrijedile – nisu ostavile trag samo u našim mislima i dalekim sjećanjima. Ostavile su trag u našim tijelima. I taj trag je u nama i danas. 

Vidljiv oku pažljivog promatrača (koji zna što točno gleda) – u načinu kako dišete, krećete se, kako držite svoje tijelo, gdje su u njemu napetosti, mjesta puna energije i životnosti i ona druga, bez energije, beživotna, hladna, pomalo Vam strana, ne Vaša iako u Vašem tijelu.

S vremenom se iz tih ponavljajući trenutaka oblikuje obrazac – način na koji naše tijelo i naša psiha zajedno nauče štititi nas od onoga što je jednom bilo prebolno.
U tjelesnoj psihoterapiji – Bioenergetska analiza taj obrazac ima ime – karakterna struktura. To ime nije dijagnoza ili etiketa, već “jezik” korišten u mnogim psihoterapijskim pravcima koji pomaže prepoznati i razumjeti sebe. Mnogima to razumijevanje donosi olakšanje. 

Najteže nam je kada mislimo da samo mi nosimo tu bol koju nosimo i da nitko drugi nije toliko _________ (lud, izopačen, poremećen, deformiran, itd) kao mi. 

Da, bol svakog od nas je individualna, ne mjerljiva i ne usporediva s bolom drugog čovjeka. To što nam je mnogima zajedničko su vrste trauma iz ranog djetinjstva – napuštanje, odbacivanje, zlostavljanje,… kao i strahovi s njima vezani – strah pred uništenjem, napuštanjem, odbacivanjem, poniženjem i iskorištavanjem.

Upravo se time bavi Bioenergetska analiza – psihoterapijski pristup koji su Vaši tjelesni obrasci jednako važni kao i Vaše misli, osjećaji, i ponašanje – jer polazi od jednostavne pretpostavke: vi niste netko tko ima tijelo, vi ste to tijelo u kojem je kojem je satkana Vaša osobnost, osjećaji, misli, senzacije, tijelo koje doživljava, stupa u odnose s drugima, stvara, gradi, voli,… 

Što je bioenergetska analiza?

Bioenergetska analiza je psihoterapijski pravac utemeljen na postavci da tijelo integrira osobnost čovjeka, a psihoterapijski proces obuhvaća dubinsku intelektualnu analizu kao i psihosomatsku dijagnozu i rad kroz tijelo.

Proučava čovjekovu osobnost u kontekstu energetskih procesa u tijelu. Bez obzira na to kako razumijemo sam pojam “energija” – energija je upletena u sve životne procese: hrana, disanje, kretanje, samoizražavanje, seksualnost. Sam život bi stao ako bismo mu uskratili dotok energije (nema hrane, disanja itd. –  nema života).

Funkcioniramo ( ili bar nastojimo ) kroz energetsku ravnotežu između punjenja (hrana, disanje) i pražnjenja (tjelesna aktivnosti). Kad smo u energetskoj ravnoteži osjećamo zdravi, zadovoljni i puni vitalnosti.

Alexander Lowen bio je fasciniran ljudskom prirodom i svojim osobnim razvojem. Na svom putu traženja odgovora istraživao je filozofije istoka, završio je ekonomiju, pravo, postao doktor psihijatrije i psihoanalitički psihoterapeut. 

Zaintrigiran poveznicama između psihe i fizičkog zdravlja počinje svoju vlastitu psihoterapiju u Wilhelma Reicha, učenika Sigmunda Freuda, i nakon toga postaje njegov učenik. Reich je bio revolucionar ispred svog vremena – u svojih pacijenata primijetio je zavisnost između neuroza i mišićnog oklopa (muscular armoring) i tim doprinio je razvoju raznih modalnosti psihoterapije.

Nakon razlaza s Reichom, Alexander Lowen zasniva Bioenergetsku analizu, neo – Reichian psihoterapiju. Nadograđuje i proširuje teorije Reicha o novu, rašireniju tipologiju struktura karaktera, pojam uzemljenja, emocionalnih blokada u tijelu, razvija bioenergetske vježbe, čitanje tijela (body reading) i “postavlja pacijenta na noge”. 

Najpoznatija Lowenov rečenica “You are your body” ili Tvoje tijelo to si ti (slobodan prijevod autorice teksta) ujedno je i sama srž Bioenergetske analize. 

U Bioenergetskoj analizi tijelo je manifestacija Vašeg postojanja – u njemu je zapisana Vaša životna povijest i iskustva koja su Vas oblikovala u osobu koja ste danas. U tijelu je zapis Vaših radosti i tuga, mira i nemira, slobode i kaveza, ljubavi i patnje, autentičnosti i maski, ranjivosti i krutosti, dijelova Vas kojih ste se morali odreći da biste preživjeli. 

Često procesa psihoterapije počinjemo od vraćanja tijelu bioloških funkcija koje su zablokirane poput dubljeg disanja, mogućnosti plakanja, glasa, opuštanja ramena, pokretljivosti zdjelice kroz bioenergetske vježbe. Također, s vremenom otvaraju nam one sve dublje uvide u nesvjesne psihičke procese – potisnuta sjećanja i emocije koje su skrivene iza kroničnih mišićnih napetosti u tijelu. 

Kroz razgovor i analizu nadopunjujemo to što nam pokazuje tijelo. Uvidom Vaša samosvijest raste. Niste više osuđeni na potiskivanje emocija samo zato što ih nekad davno niste mogli izraziti. Preispituje uvjerenja koja ste dosad imali o sebi, drugima, odnosima, svijetu. Učite se novih obrazaca funkcioniranja u odnosima gdje možete izraziti svoje potrebe ili postaviti granice. U konačnici, Vaše tijelo može otpustiti kronične napetosti, bol, preplavljenost….a u Vama raste osjećaj slobode od fizičkih i psihičkih ograničenja, mekoća bivanja u tijelu i životnosti. S tim vraća Vam se pristup do radosti i zadovoljstva! 

Treba li reći da ovo nije proces koji se odbija “preko noći?” Možda, ipak je nužno to naglasiti jer sve više živimo u “insta” vremenima, a patnja nam globalno sve više raste. Možda upravo za to sve više maštamo o “quick fix” čarolijama…. 

Naša zapadna kultura, filozofija života, medicina gledaju na tijelo odvojeno od psihičkih i duhovnih aspekata. U mnogočemu tretiramo tijelo kao sredstvo transporta, volim reći, koje ima za zadatak da naše intelektualne ideacije premjesti s točke A  na točku B. Pri tome, ima nam biti u službi zdravlja, neumorno raditi i podnositi načine na koje ga tretiramo tj. tretiramo sebe.

Ne postoji dualnost između uma i tijela. U tijelu se odvijaju fizički i psihički procesi. Vaš umu, duh i duša su aspekti Vašeg živog tijela. Mrtvo tijelo nema više uma, izgubilo je svoj duh i napustila ga je duša .

(za Alexander Lowen, Bioenergetics, 1975. u slobodnom prijevodu autorica teksta)

Tjelesni oklop (body armoring) - što je to i kako nastaje

Jeste li primijetili da se u trenucima stresa Vaše tijelo napinje, a ramena unose visoko, kao da žele sigurno sakriti glavu? Možda vam je čeljust stalno stisnuta dok pokušavate “izgurati” dan? Ili osjećate da vam je u trbuhu stalno prisutan grč, kao da se nesvjesno pripremate na udarac koji nikako da dođe. Možda Vam se kao s nevidljivom omčom stiska grlo svaki put kad biste htjeli zaplakati? A onaj osjećaj probadanja u prsnoj kosti kad Vas izda bliska osoba? Ili primjećujete u ogledalu Vaša ramena zaobljena prema prsnom košu kao da nose pretežak nevidljivi teret. Mnogi moji klijenti također opisuju: „Znam da sam na sigurnom, ali ne mogu se opustiti i jednostavno ne mogu do kraja udahnuti”.

To je tjelesni oklop.

Tjelesni oklop (body armoring) ima trojaku prirodu – sloj ega, emocionalni sloj i fizički sloj. 

Na fizičkoj razini to je cjelokupni obrazac kroničnih mišićnih (fascije) napetosti u tijelu i obrazaca tjelesne ukočenosti, koje ograničavaju funkcije pokreta određenih dijelova tijela kao i disanja, a ujedno blokiraju slobodan protok energije i osjećaja kroz tijelo. 

Na razini ega to su psihološke/ego obrane koje služe obrani od psihičke boli i emocionalnih trauma. Neke od obrana su: 

  • potiskivanje – skrivanje osjećaja u nesvjesni dio uma kako bismo se zaštitili od boli, 
  • poricanje – odbijanje prihvaćanja np. gubitka i zaštita od očaja, 
  • racionalizacija – logička objašnjenja umjesto osjećanja np. krivnje.

Na emotivnoj razini – potisnuti osjećaji tuge, ljutnje, bijesa, očaja, straha, terora.

Povezanost su na način – fizički sloj “opravdava” i podržava obrane ega i u isto vrijeme nas štiti od potisnutih osjećaja koje nismo mogli izraziti kao djeca, a nastalih kao posljedica trauma iz djetinjstva. 

Kao nijeme svjedoke minulih vremena vidimo tjelesni oklop u kroničnim mišićnim napetostima koje nam danas stvaraju nelagodu, bol ili otežano funkcioniranje. 

Jednostavno rečeno, Vaše “omiljene” kronične napetosti danas su fizička manifestacija emotivne boli koju ste preživjeli u djetinjstvu.  

Kako nastaje tjelesni oklop?

Tjelesni oklop nastaje postupno. Najčešće nije rezultat situacija koje su se desile jednom. Rezultat su ponavljajućih situacija i općenite “atmosfere” doma u kojim ste odrastali.  

Ako ste kao dijete odrastali u okruženju u kojem je nedostajalo osnovnog osjećaja fizičke ili emotivne sigurnosti:

  • - ako su se roditelji stalno svađali, fizički i verbalno obračunavali, razilazili, pa opet spajali,
  • - ako je nedostajalo osnovne ljudske topline, pažnje, prisutnosti, dodira, 
  • - ako su roditelji svoj nekontrolirani bijes ispoljavali prema Vama riječju ili djelom,
  • - ako ste prebrzo morali odrasti, preuzeti ulogu roditelja koji je nedostajao (ne nužno fizički),
  • - nije bilo druge sigurne osobe da Vas zaštiti

…samo su neki od primjera gdje ste kao dijete bili preplavljeni strahom, tugom, ljutnjom i drugim osjećajima koji su u to vrijeme bili za Vas preplavljujući. Bili ste prepušteni sami sebi, bez mogućnosti bijega ili suprotstavljanja ili ikakvog načina da se obranite i zaštitite. 

Bili ste primorani naći način za preživljavanje. Naučili ste suspregnuti dah, stisnuti vilicu, ukočiti tijelo, napeti mišiće ruku, ramena i vrata jer to Vam je pomagalo np. potisnuti bijes koji ste osjećali za batine i grube riječi. Tako su postale emocije zarobljene u tijelu.

Stisčući grlo, grčeći trbuh, susprežući dah, naučili ste iz dana u dan, graditi neprobojne oklope oko svog srca kako Vas više nikada ne bi povrijedili oni koji su Vam trebali dati svoju ljubav kao pravo pripadajući Vam s rođenjem. 

Ovo je mudrost Vašeg tijela koja Vam je omogućila na preživite i sačuvate razum. Svaki stisak tijela, daha bio je tu da Vas zaštiti. 

Prvobitna funkcija tjelesnog oklopa je bila Vaša zaštita. S vremenom, najčešće kad smo već odrasli, ono što je nekad bila zaštita postaje teret… 

Iako je stvarna opasnost davno prošla, tijelo kao da nije dobilo tu poruku. Mišići su i dalje u grču jer i dalje štite emocije zarobljene u tijelu. 

Teško Vam je otvoriti srce na ljubav, kao da volite glavom, ali ne osjećate to u tijelu. Ili Vam je teško opustiti se i prepustiti seksualnom užitku. Čeznete za bliskim, intimnim odnosom, a u isto vrijeme podsvjesno, bojite se bliskosti i držite kontrolu – jer nekad je bliskost bila ranjavanje. 

Sve više primjećujete ukočenost i kroničnu napetost u tijelu kojem nedostaje spontanosti, gipkosti, gracioznosti pokreta. Stalno stisnuta čeljust, unesena, napeta ramena i bol u tijelu postaje sve više izražena.

Povijest svog djetinjstva ne možete promijeniti. To što možete promijeniti je Vaše prihvaćanje sebe sa svojom historijom. A onda, i tjelesni oklop se polako mijenja….

Što su karakterne strukture

Karakterna struktura je cjelokupna psihosomatska kombinacija: ranih iskustava, naših emocionalnih reakcija na ta rana iskustva, te tjelesnog oklopa, ali i obrazaca disanja, kretanja, posture tijela, tjelesne građe. 

Karakterna struktura je također “mapa” naših prvih odnosa i pokazuje načine na koje smo se naučili biti i ostati povezani s drugim ljudima i sami sa sobom. Pokazuje nam kako ulazimo u odnose, kako volimo, koliko i kako se dajemo u ljubavi kao i koliko je možemo primiti.  

Također, karakterna struktura nije samo obrana. Sadrži u sebi i unikalne darove, snagu, potencijale i autentične kvalitete. 

Nitko od nas nije samo jedna struktura, ali jedna može biti dominantnija od ostalih. S iskustvom, sve više imam osjećaj da smo kombinacija svih.

Prema Lowenu uz svaku strukturu karaktera vezan je specifičan, rano razvojni strah koji ostaje zapisan u tijelu u mišićnim napetostima. Ovi strahovi su univerzalni i svatko od nas ih je doživio u manjem ili većem intenzitetu. Vežu se uz razvojne faze djeteta i javljaju kao povrede osnovnih prava djeteta:

  • - pravo do postojanja - povreda ovog prava izaziva strah od uništenja/anihilacije, 
  • - pravo do posjedovanja vlastitih potreba - povreda ovog prava izaziva strah od napuštanja,
  • - pravo do posjedovanja vlastitih potreba - povreda ovog prava izaziva strah od napuštanja,
  • - pravo do neovisnosti od potreba drugih - povreda tog prava izaziva strah od poraza,  pravo na vlast
  • - pravo na vlastite žudnje i njihovih ispunjenja na otvoreno i izravan način - povreda ovog prava izaziva strah od predaje (ljubavi) i gubitka ponosa.  

Svaka povreda prava, a zavisno od faze života djeteta vezana je uz određenu strukturu karaktera. 

Pet karakternih struktura u bioenergetskoj analizi

 U bioenergetskoj analizi prema dr. Alexandru Lowenu postoji pet struktura karaktera (zanemarite šture kliničke naslove, bile su to ipak 50-te godine):

  • Shizoidna struktura karaktera,
  • Oralna struktura karaktera,
  • Mazohistička struktura karaktera,
  • Psihopatska struktura karaktera,
  • Rigidna struktura karaktere

U nastavku ću Vam kratko predstaviti ovih pet struktura karaktera. Tradicionalni kliničkim nazivi struktura karaktera (poput šizoidna, oralna ili psihopatska) koje je postavio dr. Alexander Lowen, u našim vremenima i u modernom jeziku često zvuče hladno, medicinski i stigmatizirajuće. Inspirirana vlastitim kliničkim iskustvom u radu s drugim čovjekom kao i radom onih koji su bili prije mene (Stephen Johnson) dodala sam svoje nove autorske nazive i definicije tih pet struktura karaktera s ciljem da grube psihijatrijske termine prevedem u topao jezik suosjećanja u kojem možete prepoznati sebe, a ne medicinsku dijagnozu. 

Pregled osnovnih struktura karaktera

Karakterna struktura Razvoj Unutarnje i energetsko iskustvo U odrasloj dobi Tipični mišićni oklopi

Šizoidna struktura: Neželjeno dijete – čovjek u potrazi za sigurnošću

 povezuje se s vrlo ranim iskustvima gdje kontakt s okolinom može biti doživljen kao previše invazivan i hladan; dijete se povlači u svoj unutarnji svijet.

Unutarnje: osjećaj odvojenosti od sebe, drugih i svijeta, teškoća da se “do kraja spusti” u tijelo, kao da je stalno malo “sa strane”, hladno tijelo, posebno ekstremiteti.

Energetski: tijelo može djelovati kao da “nije do kraja tu”; “zamrznuta” energija tijela, izbjegavanje kontakta očima. Osoba kao da želi biti “nevidljiva”.

 “imam osjećaj da nisam u tijelu”, “teško mi je biti s ljudima”, “osjećam se kao da ovdje ne pripadam”, “teško se emocionalno povezujem”. segmenti napetosti oko glave, vrata, ramena; osjećaj fragmentiranosti tijela, slabiji tonus.

Oralna struktura: Odbačeno dijete – čovjek u potrazi za bliskošću

 povezuje se s ranim periodima kada dijete treba hranjenje, kontakt, njegu, a doživljava odvojenost, nedostatak, ambivalentnu dostupnost.

Unutarnje: osjećaj “nikad dovoljno za mene”, “glad” za bliskošću, strah da će ostati bez podrške.

Energetski: malo energije u tijelu ili se brzo isprazni, umor/iscrpljenost, poteškoće s održavanjem posture.

 “bojim da ću biti/ostati sama”, “ovisnost o partner”, “bojim se da tražim previše”, “ne mogu se osloniti na sebe”. napetost u području vrata, ramena, čeljusti, prsnog koša, dijafragme; tijelo kao da se “naginje” za kontakt, ali se istovremeno povlači; blaga “slabost” u tonusu.

Mazohistička struktura: Poniženo dijete – čovjek u potrazi za slobodom

 često povezana s ranim iskustvima gdje je dijete bilo posramljivano, kritizirano, ili je moralo trpjeti bez mogućnosti da izrazi ljutnju.

Unutarnje: doživljaj da se “mora izdržati”, da ne smije reći “ne”, strah da će biti kažnjen ili posramljen ako pokaže sebe.

Energetski: jako, nabijeno, tijelo kao da nosi težinu: osjećaj kao da je malo mjesta u tijelu, osjećaj tromost, zastoja energije, nemogućnosti izlaza.

 “ne znam reći ne”, “uvijek preuzmem previše na sebe”, “stalno trpim”, “osjećam se iskorišteno”, “drugi me stalno povrijede”. jake napetosti u leđima, glutealnom području, nogama; tijelo se “drži” da ne bi eksplodiralo, često “kolut” oko područja trbuha.

Psihopatska struktura: Iskorišteno dijete – čovjek u potrazi za moći

 povezuje se s iskustvima izdaje, poniženja, manipulacije od strane važnih figura; dijete uči da je sigurnije biti “iznad” nego osjetiti ranjivost.

Unutarnje: potreba za kontrolom, dominacijom, poteškoća s povjerenjem; duboko skriven strah od gubitka kontrole i ranjivosti.

Energetski: tijelo kao da je uneseno “gore” poput balona i šalje poruku: “stojim iznad situacije”.

 “ne mogu pustiti kontrolu”, “teško mi je prepustiti se partneru”, “uvijek moram imati zadnju riječ”, “bojim se da ću ispasti slab/a”. jaka napetost u prsima, ramenima, vratu; slab kontakt s tlom.

Rigidna struktura: Kontrolirano dijete – čovjek u potrazi za savršenstvom

 povezana s jakim naglaskom na kontrolu, performans, moral, “ispravnost”; dijete uči da treba biti “savršeno” da bi zaslužilo ljubav.

Unutarnje: visoka samokritičnost, konstantno mjerenje sebe, uspoređivanje s drugima, strah od pogreške; teškoće s opuštanjem i spontanosti.

Energetski: tijelo “drži liniju”: uspravna, ponosna, ali ukočena postura; kontrolirani pokreti. Pršti energijom, ali je energija kontrolirana i suzdržana.

 “perfekcionizam me izluđuje”, “ne mogu se opustiti”, “teško mi je uživati u seksualnosti”, “uvijek analiziram”, “bojim se da ću pogriješiti”. snažan mišićni tonus u cijelom tijelu, posebno u nogama i zdjelici; napetost u leđima, nogama, zdjelici. kontroliran dah.

   Tablica 1: Pet karakternih struktura prema dr. Alexanderu Lowenu uz dodatak autorskih naziva

Ako se prepoznajete u nekim od ovih opisa moguće je da je to dio Vaše životne priče ili priče nekog koga poznajete. 

Opisi ne služe u dijagnostičke ili samo dijagnostičke svrhe, već isključivo kao polazište za refleksiju.

Idući korak: Kako osloboditi emocije zarobljene u tijelu?

Kronične tjelesne napetosti koje danas nosite kroz život nisu ništa drugo nego potisnute emocije zarobljene u vašem tijelu. Kada u djetinjstvu niste imali dovoljno sigurnosti ili prostora da do kraja izrazite svoju tugu, bijes, strah,.. Vaš je živčani sustav donio herojsku odluku: zgrčio je muskulaturu i napravio neprobojne zidine kako bi zaštitio srce.

No, ono što Vam je nekada bio štit, u odrasloj dobi postaje tijesna tamnica. 

Alexander Lowen proširio je Reichovo razumijevanje mišićnog oklopa promatrajući cjelokupnu organizaciju tijela –  način na koji stojimo, dišemo, krećemo se i kakav kontakt imamo s tlom. Opisao je i karakteristične obrasce zapetosti (hang-ups) povezane s potisnutim emocijama, nerazriješenim unutarnjim konfliktima i kroničnim obrascima tjelesne napetosti. 

Zato u idućem članku idemo korak dublje ispod površine mišićnog oklopa – prema Lowenovim obrascima zapetosti (hang ups), pet načina na koje se potisnuti osjećaji zarobljavaju u tijelu, ostavljajući nas da metaforički „visimo u zraku“ i gubimo kontakt s tlom.

U članku „Emocije zarobljene u tijelu: 5 tjelesnih obrazaca zapetosti prema Alexanderu Lowenu” upoznajte pet Lowenovih obrazaca zapetosti – Omču, Vješalicu, Kuku, Pijedestal i Križ – i načine na koje se unutarnji konflikti mogu očitovati u tijelu, osjećajima i odnosima.